Najveća vinarija u BiH: ‘Lakše nam je vino izvesti u Kinu nego preko brda u Hrvatsku’

 

Hepok iz Mostara, a bolje reći iz Hercegovine s obzirom na to da je plantaže i pogone imao u nekoliko hercegovačkih mjesta, bio je jedan od najmoćnijih kombinata u bivšoj državi. Motiv s dvojicom radnika koji nose veliki grozd nalazio se i na grbu negdašnje Bosne i Hercegovine. Međutim, tako veliki kombinat nije uspio sačuvati potpuni integritet u tržišnom i privatizacijskom razdoblju.

Hepok je imao čak pet vinarija. Vinarija Stolac prestala je proizvoditi, kao i Vinarija Ljubuški. Vinarija Domanovići opstala je i proizvodi vina Zadro i u vlasništvu je poduzetnika Miljenka Crnca. Mostarska vinarija na lijevoj obali Neretve posluje pod imenom Hepok i njezin su vlasnik unatrag godinu dana fondovi iz Katara, dok je tadašnja i najbolja Hepokova vinarija, Vinarija Čitluk, poslovala i za vrijeme rata i kasnije, te je opstala. Vinarija Čitluk proizvodi te ima relativno povoljnu vlasničku strukturu. Održivo posluje i razvija se. Poznato je da je 1989. čak milijun butelja vina iz Vinarije Čitluk prodano na njemačko tržište. Tada je stimuliran izvoz i 25 posto njegove proizvođačke cijene financirala je država. To su bili zlatni dani Hepoka, kada je imao pet vinarija od kojih je Vinarija Čitluk najbolje poslovala i najviše je izvozila. Više nego sve ostale skupa.

Njemačka je još otprije rata bila najveće tržište za žilavku. Žilavka je bila najprodavanije vino na području nekadašnje zajedničke države. Zaštićena je 1969. godine kada je napravljen elaborat o zaštiti. Dakle, dobila je zaštitu odmah iza dingača i pošipa. Prvo je, dakle, zaštićeno kontinentalno vino. Već 1970. žilavka je bila čuveno vino za zaštićenim geografskim porijeklom. To čuveno vino je zbog najbolje tehnologije proizvodila vinarija Čitluk. Blatina je zaštićena 1972. i to su prva dva kontinentalna vina zaštićena kao vrhunska vina. Žilavka je, dakle, rijetko vino koje je zaštićeno u nekadašnjoj državi kao vrhunsko vino, a da je dolazilo s kontinenta. Tek kasnije su došle graševine. Od malvazija je vrhunska bila samo bujska. Graševine također nisu u to vrijeme davale vrhunske rezultate. Sve ostalo na kontinentu bilo je niža kategorija. U Dalmaciji su bijele sorte pošip i vugava davale vrhunske rezultate kao i crvene sorte s položaja dingač, postup, primoštenskih položaja babića te nekih položaja na kojima je bio zasađen plavac mali.

Najveća vinarija u BiH

Vinarija Čitluk i danas je najveća vinarija u Bosni i Hercegovini. Smještajni i prerađivački kapacitet joj je 11,5 milijuna litara. Naravno, nema toliko vina, ali zbog manipulacije i proizvodnje vina potreban je toliki kapacitet. U vlasništvu je 250 hektara vinograda, a prerađuje i više od 100 hektara tvrtke Hercegovina vino, s kojom je ugovorno, ali i vlasnički vezana. Uglavnom, s obzirom na to da se sade i podižu novi vinogradi, sve se to približava brojci od 400 hektara. Direktor vinarije Čitluk Željko Nakić i direktor Hercegovina vina Veselko Čule šogori su i suvlasnici u tvrtkama. Imaju blizu 70 posto udjela u Vinariji Čitluk, a ostatak je u vlasništvu 300 malih dioničara. Hercegovina vino u potpunom je vlasništvu njih dvojice.

Obojica su vlasnici distribucijskih tvrtki te su distributeri za Bosnu i Hercegovinu, a Hercegovina vino veliki je proizvođač sokova i radi neke brendove vina za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Srbiju. Hercegovina vino poznata je i po proizvodnji stolnog grožđa za konzumaciju. Ima proizvodnju maslina, trešnje, višnje, suše smokvu, a imaju i plastenike te vlastiti ugostiteljski objekt.

Dobili su ekskluzivno zastupstvo za proizvodnju i distribuciju Pepsi-Cole za zemlje regije i neke zemlje Europske unije. Izgradili su suvremeni pogon u kojem proizvode staklene bočice za Pepsi-Colu. Osim toga, proizvode i voćne sokove, i to u najsuvremenijoj tvornici sokova u ovoj regiji. Proizvode i pune tisuće boca Pepsi-Cole i voćnih sokova na sat. Zastupnici su za sireve Zdenka, Podravkine suhomesnate proizvode, proizvode rovinjske Mirne te niz proizvoda velikih hrvatskih proizvođača. Bili su zastupnici i za Cocktu, koja je u vrijeme dok su je distribuirali bila izjednačena po prodaji s Coca-Colom na tržištu Bosne i Hercegovine. Proizvode i neke rakije i likere. Zastupnici su vodke Stolichnaya.

U svom sastavu Hercegovina vino ima mrežu distributivnih centara u nekoliko gradova Bosne i Hercegovine: u Banjoj Luci, Tuzli, Kiseljaku te komercijalne predstavnike za područja Bihaća, Livna, Bijeljine, Istočne Hercegovine… U Zagrebu je osnovana tvrtka kao središte distribucije za Hrvatsku. U Srbiji se distribucija obavlja preko dva velika distributera pića. Izvoze u niz zemalja.

Većinom autohtone sorte

Hercegovina vino nema prerađivačke kapacitete za vino pa Vinarija Čitluk prerađuje grožđe za njih, a nešto njihova grožđa kupuju i za potrebe vlastite proizvodnje vina.

“U većini slučajeva vino proizvodimo od hercegovačkih autohtonih sorti. Oko 80 posto naših vinograda su žilavka i blatina i to nekako u podjednakim omjerima odnosno po polovicu. Ostalo je vranac koji je udomaćena sorta jer je, prema zapisima i s dolaskom Austro-Ugarske, i on uz blatinu, žilavku zatečen na ovom području. Tu je i trnjak, ali i neke druge domaće i svjetske sorte vinove loze. Trnjak je također zaboravljena sorta i jako podsjeća na cabernet franc. Izvozimo u 20-ak država uglavnom u Europsku uniju, ali nam značajno raste kinesko tržište. Tamo plasiramo naša vrhunska vina, a izvezemo pet kontejnera. Znači 600 do 700 tisuća eura godišnje. Skuplja vina odležana u barriqueu”, ističe Tihomir Prusina, direktor proizvodnje i glavni enolog Vinarije Čitluk.

Iako je, kako kaže Prusina, hrvatsko tržište tradicionalno tržište za proizvode Vinarije Čitluk, puno im je lakše izvesti vino u Kinu nego u Hrvatsku.

“Svi hrvatski vinari meni se žale da im je teško izvesti u Kinu, ali nama je to vrlo jednostavno. Kineski kupci traže naša vina, tako da stvarno nemamo nikakvih problema. Nemamo nikakvih problema ni s naplatom. Ozbiljni su partneri, a većinom kupuju specijalne edicije uglavnom vina odležana u barrique-bačvama. Nešto malo kupuju vina iz kvalitetnog razreda, ali uvjetuju da su boce začepljene plutenim čepom. Iako ja kao voditelj proizvodnje preferiram navojni čep. Žilavka i blatina njihov su izbor u većini slučajeva. Naše je tradicionalno tržište i njemačko, a u posljednje vrijeme najviše prodajemo žilavke te nešto crnih vina. Iza toga idu Hrvatska, Srbija te ostale zemlje EU. Nešto izvezemo u SAD, u Novi Zeland, a nešto malo smo prisutni i na ruskom tržištu. Naravno, odlično smo pozicionirani i na domaćem tržištu”, kaže Prusina.

Vinarija Čitluk ima oko 30 sorti vinove loze zasađene u svojim vinogradima. Uz blatinu, žilavku, trnjak, vranac zastupljene su i svjetske sorte poput cabernet sauvignona, chardonnaya, merlota.

Zaboravljena sorta

Vinarija Čitluk zasadila je 2003. godine vinograd trnjka koji je zaboravljena sorta. Uglavnom, neki tu sortu povezuju s dolaskom Francuza, tako da se to može i uzeti, prema mišljenju Prusine, kao točna pretpostavka jer se trnjka još može naći uz Napoleonovu cestu na području Dalmatinske zagore i Hercegovine.

“Nije bez razloga to što se u nekim stručnim krugovima njegovo porijeklo povezuje s cabernet francom. Trnjak je odličan oprašivač blatine, a cvate u isto vrijeme, tako da je 2009. prvi put u našoj vinariji proizveden trnjak. Doduše, najprije kao kvalitetno vino, a zatim i kao vrhunsko. Pratili smo ga na njegovu putu i dobili vrhunsko vino trnjak. Chardonnay smo zasadili na 500 metara nadmorske visine. Od njega smo dobili i pjenušac, odnosno dobili smo osnovu za njegovu proizvodnju. Proizveli smo ga prvi put 2013. i to klasičnom metodom u kombinaciji sa žilavkom”, kaže Prusina.

Modernizacija

Na području Čitluka ili Brotnja, kako se zove taj kraj, gotovo svaka obitelj ima vino za svoje potrebe. Na tom području već sada od profesionalne proizvodnje vina živi oko 30 vinara. Dakle, 30 vinara ima svoje etikete, od kojih je pet-šest većih. Svi proizvođači imaju modernu tehnologiju i podrume. Vinarija Čitluk ima veću proizvodnju nego svi skupa, ali su međusobni odnosi, prema riječima Tihomira Prusine, kolegijalni i odlični.

“Mi im čak otkupljujemo tržne viškove. Jedna velika vinarija puno znači za male vinare bez obzira na to što netko mislio. Tu je koncentrirano znanje i tehnologija. Ipak svi mali vinari na ovom području, a to im i zakon nalaže, imaju svoje tehnologe. Svatko tko pušta vrhunsko vino u promet pod nekom etiketom mora ili po ugovoru ili kao zaposlenog imati tehnologa koji je završio adekvatan smjer fakulteta. I ja sa svoje 33 godine iskustva u proizvodnji vrlo rado savjetima pomažem mlađim kolegama. Kad se pojavila konkurencija, postalo je dobro jer smo pod pritiskom konkurenata stalno okrenuti kvaliteti. Kada nemate konkurenciju, jednostavno se opustite. Mali vinari dolaze i s kvalitetom i s odličnim marketingom. Razvijaju se i nas tjeraju na razvoj i na kvalitetu”, objašnjava Prusina.

Modernizacija pogona je, kako kaže Prusina, uvijek važna.

“Naš cilj je uskoro opet nabaviti preše, nove tankove, a uvijek vam nešto nedostaje. Tako da je ulaganje u tehnologiju stalan proces, pogotovo kada imate 30 etiketa kao mi. Treba nam i nabava tankova manjih kapaciteta za specijalne serije. Uloženo je puno i stalno se ulaže, a stalno podižemo nove nasade. Negdje krčimo, a negdje zamjenjujemo postojeće stare vinograde. Čak smo posadili i čuveni plavac mali koji je dalmatinska sorta, a ovdje također daje odlične rezultate”, otkriva Prusina.

https://novac.jutarnji.hr/makro-mikro/najveca-vinarija-u-bih-lakse-nam-je-vino-izvesti-u-kinu-nego-preko-brda-u-hrvatsku/7288354/