Hrvatski narode sretan ti Dan prijevare!

Evo dolazi još jedan, 26. po redu, prvi ožujka koji su neki jednostrano proglasili za Dan nezavisnosti BiH. Taj dan će u jednom dijelu BiH biti (ne)obilježen svečano i neradno, u drugom nesvečano i radno, a u trećem nesvečano i uglavnom neradno.

Podsjetimo, 29. veljače i 1. ožujka 1992. godine je održan referendum o neovisnosti BiH. Republička izborna komisija priopćila je da je na referendum izašlo i glasovalo 64,31 posto građana s pravom glasa, “ZA” je bilo 99,44%, dok je “PROTIV” glasovalo 0,29% a nevažećih je listića bilo 0,25% i time je referendum “prošao“.

Referendumu je prethodili dugotrajni prijepori političkih predstavnika tri be-ha naroda. Srbi su odbili svaku mogućnost referenduma, Muslimani (kako su se tada zvali) su bili za referendum a Hrvati su bili uvjetno za referendum. SDA i Alija Izetbegović su obećali da će se hrvatski zahtjevi kasnije uvažiti, pa su Hrvati izašli na referendum i glasovali za neovisnost i suverenost BiH. Hrvatski zahtjevi su se ugradili u Lisabonski sporazum (Cutillerov plan) koji je A. Izetbegović prvo prihvatio a naknadno odbacio. Tako je na sjednici predsjedništva SDA obrazlagao da će referendum propasti ako ga ne prihvati hrvatski narod, te da su Hrvati tek nakon sporazuma u Lisabonu pristali na referendum i objasnio: “Mislim da smo ovim sada gore (Lisabonskim sporazumom, prim. a.), ovim uslovnim pristankom, mislim da smo hrvatski element dobili za referendum. Oni hoće sada da glasaju jer se nadaju da će u toj Bosni i Hercegovini dobiti nekakvu suverenost, nekakva nacionalna priznanja, nekakve regije itd. jer je to dio ove saglasnosti.” Poslije referenduma Hrvati su prevareni jer druga strana nije htjela ispoštovati dogovor i naknadno je odbila ranije prihvaćeni  plan. (o ovome detaljnije na http://www.troplet.ba/?p=19316 )

Nakon toga se jednostrano počeo slaviti taj dan prijevare, te Federalno ministarstvo rada i socijalne politike svake godine protuustavno djeluje i priopćava da, u skladu sa Zakonom o proglašenju 1. ožujka Danom nezavisnosti BiH (Službeni list RBiH”, broj: 9/95), državni organi, poduzeća i druge pravne osobe ne rade na Dan nezavisnosti.

Već niz godina upozoravamo na ovakvo antidaytonsko i protuustavno djelovanje Vlade FBiH, odnosno Federalnog ministarstva rada i socijalne politike u svezi s proglašavanjem blagdana, praznika i neradnih dana u Federaciji BiH.

Naime, u trenutku stupanja na snagu Daytonskoga mirovnog sporazuma na prostoru BiH postojala tri pravna sustava: Hrvatske Republike Herceg Bosne, Republike Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Sve do tada važeće zakone ta tri sustava je trebalo uskladiti s novim Ustavom BiH (Aneks IV Daytonskoga sporazuma). Da bi se izbjegao pravni vakuum, određeno je da svi zakoni koji su vrijedili u trenutku kada je Ustav stupio na snagu ostaju na snazi na području na kome su se primjenjivali do donošenja novog, zajedničkog zakona koji tretira tu materiju i koji će stare zakone staviti izvan snage (Aneks II. Prijelazne odredbe, točka 2. Kontinuitet pravnih propisa). Isto je rečeno i u  Ustavu Federacije BiH (Poglavlje IX., Usvajanje i stupanje na snagu ustava i prijelazna rješenja, Članak 5. Točka (1)).

Na području današnje FBiH u trenutku stupanja na snagu Daytonskog sporazuma postojali su različiti zakoni koji su tretirali materiju obilježavanja praznika i  proglašavanja neradnih dana: oni koje je donijela RBiH (Zakon o praznicima (“Službeni list R BiH”, broj 2/92 i 13/94); Zakon o proglašenju 25. studenog Danom državnosti Bosne i Hercegovine (“Službeni list RBiH”, broj 9/95) i Zakon o proglašenju 1. ožujka Danom neovisnosti Bosne i Hercegovine (“Službeni list RBiH”, broj 9/95)) i oni koje je donijela HR HB (Zakon o blagdanima i neradnim danima Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne („Narodni list HR HB, broj: 45/95)). Isto tako su postojali zakoni iz ove oblasti koji su vrijedili na području RS.

Budući da nije donesen novi zajednički zakon koji bi regulirao tu oblast, ostali su na snazi postojeći zakoni po kojima se postupalo (svatko po vlastitom izboru u zajedničkim institucijama, a na teritoriju na kome je pojedini zakon vrijedio) i nije bilo nikakvih prijepora. Tako je bilo od Daytonskog sporazuma sve do 2000. godine, kada je vlast preuzela tzv. Alijansa za promjene. Tada počinje intenzivno obespravljivanje Hrvata i nasilno nametanje jednostranih rješenja.

Tako, umjesto da se politički predstavnici dogovore i donesu zajednički zakon o praznicima, blagdanima i neradnim danima, vrši se jednostrano nametanje zakonskih rješenje RBiH a zanemaruju se zakoni HR HB i RS, iako po Ustavu svi jednako vrijede. U tome nastojanju Bošnjaci imaju snažnu potporu međunarodne zajednice, posebno Petritscha i Berryija (. Srpski predstavnici to odbijaju, a „hrvatski“ politički predstavnici, kako bi se dodvorili međunarodnoj zajednici i prikazali se kao poželjni partneri bošnjačkim strankama te se dokopali vlasti, funkcija i fotelja, šutke to prihvaćaju.

Sada imamo situaciju u kojoj se federalni ministar rada i socijalne politike za svaki „praznik“ postavlja iznad zakona, te kršeći Ustav i postojeće zakone (gore spomenute koji nisu stavljeni izvan snage) proglašava praznike i neradne dane. Naravno, to nije čudo u ovoj tzv. državi u kojoj Ustav i zakon ne znače ništa, a presude Ustavnog suda se izvršavaju samo ako su po volji onoga tko bi ih trebao izvršavati. Nažalost, međunarodni visoki i niski predstavnici i u ovom slučaju ohrabruju kršenje Ustava jer je to u skladu s njihovim ciljevima.

Ponovo jasno govorimo da nismo protiv prvog ožujka, dana nezavisnosti niti bilo kojeg drugog datuma i Dana, ali smo protiv jednostranog, nasilnog i protuustavnog nametanja. Tražimo da se u normalnoj demokratskoj proceduri donese zakon koji će regulirati ovu materiju i oko koga će se sve strane složiti. Praznici bi trebali objedinjavati i voditi pomirenju a ne unositi tenzije i razdor. Dok se ne donese novi zakon vrijede raniji zakoni. Zahtijevamo od svih institucija vlasti da spriječe federalnog ministra rada i socijalne politike da donosi antideytonske i protuustavne odluke, te pozivamo „državne organe, poduzeća i druge pravne osobe“ iz ministrova priopćenja da ne poštuju njegovu protuustavnu odluku.

 

UO HKZ TROPLET