KUDA IDU DIVLJE SVINJE?

kuda idu divljesvinje

 

Stalno slušamo da je ova kriza jedno veliko zlo koje nas je zadesilo.

Moram priznati i ja sam dugo vremena tako razmišljala a onda sam shvatila: Ova kriza ,koliko god bila umjetna, namjerna i manipulatorska (izgleda da je nešto pošlo krivo) zapravo je najbolja stvar koja nam se dogodila, pa, usuđujem se reći, od prvog svjetskog rata.

Sad će oni koji su do sada možda samo sumnjali da sam uvrnuta potvrditi svoje sumnje.

Nisam ja prolupala, niti sam uvrnuta samo stvari gledam s jedne druge točke gledišta.

Pogledajmo stanje društva u posljednjih 60- 70 godina:

– Počelo je s drugim svjetskim ratom i pobjedom komunizma koji je vladao 60 godina. Za tih 60 godina toliko su nam isprali mozak da smo jedva mogli razmišljati, a oni koji su to i mogli nisu se usudili, oni koji bi se usudili njih bi osudili, bacili u tamnice gdje bi nakon dužeg ili kraćeg vremena izgubili volju za razmišljanjem, ili bi ih preodgojili da „ispravno“ razmišljaju.

– Dolazi vrijeme globalnog pada komunizma. Tek sad nastaju nevolje, ljudi su zbunjeni i ne znaju kud bi sa sobom, ni što bi. Ne znaju ni tko su, ni kamo idu, najedanput moraju razmišljati a ne znaju kako, u kom pravcu, što je ispravno a što pogrešno, što dobro a što zlo.

E, opet se nađe netko tko im na neprimjetan način kaže kako „ispravno“ razmišljati i ljudi ko ljudi, zaboga, pa, lakše je kad ti netko kaže kako misliti i što činiti, nego da se sam mučiš. Tko će razmišljati to je prenaporno.

Zavlada rekla bih jedna masovna hipnoza u kojoj ljudi – žive, hodaju i rade kao nekakvi živi zombiji, omamljeni, drogirani ispranih mozgova i mrtve duše.

Svima je dobro, trbusi su im puni, novčanici također, pronalaze nove elektroničke zanimljive igračke, koje su sve veće i sve modernije (TV zauzme pola zida, i da hoćeš ne možeš da ga ne gledaš, mobiteli postaju super pametni a ljudi super glupi) kojima se zabavljaju, svima je dobro i svi uživaju ko bubreg u loju.

Niko se ne pita „kuda idu divlje svinje“ tj. što i kako rade naši glavari, koje god vrste – ma, koga briga, bitno je da je meni dobro, a oni nek’ rade što ih volja.

Naravno ta njihova volja uglavnom je usklađena s njihovim egom i novčanikom, a nikako nije usklađena s dobrobiti čovjeka, čovječanstva, naroda i nacija.

– E, sad na scenu stupa gospođa Kriza.

Novčanici postaju mršaviji, kaiši se stežu, u frižideru imamo sve više i više mjesta, mobiteli više i nisu tako pametni, samo se ekrani na našim televizijama povećavaju ili se to nama čini jer – „U strahu su velike oči.“

U želucu nam sve više kruli, dugovi se gomilaju, plaće postaju dugoročne investicije, a posao privilegija.

U glavi nam se pali crvena lampica i zvoni zvona na uzbunu na sve strane. Najedanput se ljudi počinju pitati „Ma, kud su otišle te divlje svinje? U čiju štetu su se uvalile?“

Bolna spoznaja svakog čovjeka „ Meni su napravile štetu“

A bol ko bol uvijek izazove bijes, a bijes te uvijek trgne iz stanja apatije, uspavanosti i učmalosti.

I eto, tako, napokon počinjemo pozivati na red svega i svakoga, pitati se -od kud, kako zašto, i htjeli ili ne htjeli moramo razmišljati ako ništa onda o tome kako uspješno preživjeti mjesec, tko je za to kriv i zašto se to dešava?

Divlje svinje prošle za njima ostala pustoš i u duši i u novčaniku a o glavama da ni ne govorim.

Eto, dragi moji, gospođa Kriza dođe, pucne prstima, i probudi nas iz dugogodišnje hipnoze, mada bi ja više voljela da je došao kakav zgodan princ, može i princeza, Bože moj pa mi smo moderan narod s naprednim stavovima ,(to nam je, naravno“naša borba dala“) i poljupcem nas probudio iz stogodišnjeg sna.

Eh ali što ćeš, daj što daš, što je tu je i nećemo se buniti.

Zapravo ova kriza je slamka spasa Čovjeka i možda njegova posljednja šansa da bude Čovjek a ne vuk ili ne daj Bože neka druga životinja kao npr : svinja!

Viola