NEKOLIKO RIJEČI O MUŠKO ŽENSKIM ODNOSIMA  (EMANCIPACIJA DA ILI NE)

viola

Činjenica je da je u suvremenom društvu dolazi do ekspanzije nasilja.

Kao što je porastao broj nasilnika tako je porasla i raznovrsnost nasilja i o tome se dosta govorio, piše, poduzimaju se razne kampanje i akcije kako bi se pomoglo žrtvama nasilja i smanjio broj nasilnih djela.

Kao što znate postoje razni oblici nasilja i o svima se govori ali postoji jedan oblik o kojem se malo ili pak gotovo nikako ne govori a to je: Nasilje žena nad muškarcima! U prvi mah izazove smijeh kod čovjeka – Pa, to je nemoguće!
Nije istina i te kako je moguće i mislim da je veći broj ovakvih nasilja nego onih u suprotnom smjeru.

Ali kako je to moguće, pa muškarci su tako jaki i snažni? Što njima može krhka žena? Baš tako oni su jaki i snažni ,a svaki čovjek je u potrazi za onim što mu fali a muškarcima fali nježnosti i osjećajnosti koju onda pronalaze u onoj koja je sama nježnost, ili bi barem trebala biti, – ŽENI!

Kako bi bili kompletan čovjek potrebna im je žena koja će im davati onu finoću i toplinu koja njima fali ali također i žena je kompletan čovjek tek kad njenu nježnost štiti snažni muškarac, to je posebna tema i o tome ću poslije, vratimo se mi muškarcima, dakle oni toplinu koju nemaju traže u ženi, međutim žene su u borbi za ravnopravnost spolova skrenule s puta pa se borba za ravnopravnost pretvorila u borbu za vlast i prevlast, gdje su u većini slučajeva djeca glavno oružje i tko „posjeduje“ naklonost i ljubav djece taj je „pobjednik“

Majke su te koje lakše i brže uspostavljenju kontakt s djecom jer u sebi imaju prirođeni instinkt kojega muškarac nema, pa su stoga djeca uglavnom na strani majke a otac je viška.

Pogledajte samo koliko je muškaraca beskućnika i ovisnika, puno veći broj nego žena. Zašto? Zato što muškarci moraju uložiti trud kako bi izgradili odnose, ženama to lako ide, a suvremeni brzi tempo života ne dozvoljava im i ne ostavlja im dovoljno vremena za, to pa se oni u borbi za egzistenciju otuđe i na kraju su stranci u vlastitoj obitelji. Nemaju kud, nigdje ne pripadaju, nisu ničiji, oni su samo komad namještaja koji ionako samo smeta u kući.

I što se dešava? Bježe, bježe u ovisnost bježe glavom bez obzira.

Porastao je i broj ljudi koji ne stupaju ni u kakve odnose kao i onih koji stupaju u homoseksualne odnose i tu je po statistikama veći broj homo veza između muškaraca nego između žena.
Zašto?

Pa upravo zato što se žena koja je po svojoj biti nježnost, ljubav, toplina, pretvorila u svoju suprotnost, jaku, neovisnu, hladnu ženu.

Reći će te što je tu loše? Ništa osim što su se žene u tolikoj borbi za ravnopravnost preuzele na sebe i ono što ne bi trebale pa tako na silu žele biti muškarac. Sve će učiniti kako bi dokazale kako su bolje i savršenije od muškaraca.

Nisu , one su jednake muškarcu ali samo kad su ono što jesu- ŽENE, u suprotnom slučaju nisu ništa, jer žena je žena ma koliko se trudila biti muškarac nikada to ne može.

Znam javit će se mnogobrojne feministkinje i napasti me drvljem i kamenjem, ja govorim samo činjenice i gledam stvari iz jedne sasvim drugačije perspektive- NEPRISTRANO.

Pogledajte samo žene kad govore o svojim muževima, većina će ih reći kako nisu ni za što, kako su nesposobni i kako sve moraju same.

Nije istina, same su si krive!
Uzmimo situaciju da su obadvoje došli umorni s posla i žena se odmah prihvati posla u kući a muž na kauč i noge u zrak. Ona pobjesni.

Muškarci su jednostavno tako konstituirani da ne mogu kao žene raditi sto poslova od jednom i prelaziti s teme na temu, s posla na posao, njima je potrebna pauza, potrebno im je da njihov mozak registrira procese, polako.

Ženama nije, one s lakoćom rade sto poslova odjedanput i s lakoćom prelaze iz posla u posao jer su jednostavno takve, one su nositeljice života i konstruirane su tako da se moraju prilagođavati.

Pogledajte samo žene kad razgovaraju, sve govore u isti mah i svaka razumije jedna drugu, muškarci to ne mogu. Što se onda dešava u takvoj situaciji? Svađa!
Žena je ljuta jer „sve mora sama“ a muž ne može pratiti njen tempo. Ona onda prigovara i muž tada baš iz inata neće, a potrebno je samo malo ga pustiti da on „dođe k sebi i sve će biti ok. ili pak ako ne možeš pratiti njegov spori tempo onda radi stvari sama ali nemoj njemu prigovarati jer on ne može, i ne zna drugačije, jednostavno je takav i to treba razumjeti.

Znamo svi koliko duboko riječi bole i kako snažno znaju udariti snažnije od biča, ponekad čovjek poželi da ga lupiš šakom više nego li što ga pereš jezikom. A žene su zaista jake ne riječima i znaju tako snažno udariti da čovjek poželi da je mrtav, udaraju i napadaju tako da muškarca stisnu uza zid tako da njemu preostaje jedina obrana- šaka!

Nema opravdanje ni za jednu vrstu nasilja ali mislim da bi se i mi žene trebale zamisliti nad sobom i svojim ponašanjem u kolikoj mjeri smo zapravo odgovorne za cjelokupnu situaciju u svijetu, jer mi smo zapravo odgajateljice. Svijet treba i muško i žensko međutim kad jedno od to dvoje iskoči iz svoje biti onda se poremeti i ono drugo i sve se cijeli svijet se poremeti i ništa nije kako bi trebalo biti, sve izgubio svoj smjer.

Muškarci trebaju ljubav i nježnost, njima ne treba „meso“ mada se to u prvi mah čini tako, ali to je samo laž, odnosno loša kopija i loša zamjena za ljubav, a pogledajte današnje žene sve se svodi na „meso“ nigdje duše, nigdje ljubavi, nigdje nježnosti.

Pitam se kamo to mi idemo i kamo ćemo mi to doći ako ovako nastavimo.

Svi pate, žene pate zato što“moraju“ biti i žene i muškarci umjesto da si dozvole da budu „slabe i nemoćne“ žene one glume hrabre i jake muškarce, ali gluma je uvijek gluma i ne može biti stvarnost.

Muškarci pate jer više nemaju koga štiti i braniti, nemaju se o kome brinuti, izgubljen je njihov životni smisao.

Nijedan čovjek ne može preživjeti bez ljubavi a žene su učiteljice ljubavi ili bi to barem trebale biti.

Muškarci trebaju ljubav i nježnost jer ju sami nemaju i ma koliko oni bili feminizirani ,ipak su muškarci i nikada neće posjedovati instinkte žene.

Žena intuitivno zna što treba djetetu ili drugom čovjeku, muškarac to nikada neće moći, njemu je potrebno da mu druga osoba kaže što treba, on u sebi ne posjeduje te instinkte.

Žena nikada ne može imati čvrstoću muškarca, ma koliko snažna i čvrsta bila, ona je ipak žena i uvijek će,koliko god se trudila, zatomiti to u sebi imati potrebu da se netko o njoj brine.

Ljubimo svoje muškarce, muškarci pazite sva ženska bića štite ih jer one vas trebaju.

Viola